Globalizacija i sport

Riječ globalizacija je postala jedna od najviše korišćenih riječi kako u akedemskim krugovima, tako i u politici i preduzetništvu devedesetih godina prošlog vijeka. Iako riječ globalno gravitira više od četiri vijeka, riječi globalizacija, globalizovano ili globalno se nijesu koristile prije šesdesetih godina prošlog vijeka. Same početke imamo prve godine šeste decenije kada je Webster,  prvi veliki rječnik uključio riječi globalizam i globalizacija.[1] Prije same globalizacije, postojali su samo odnosi različitih nacija/država koje su imale slobodu da usvajaju ili odbijaju sporazume koji su dolazi spolja. Globalizacijom je oslabljena suverenost i uz pomoć tehnoloških postignuća u svim segmentima života, međudržavna propustljivost ljudi i dobara je uzela maha, posebno na tlu Evrope.

Image

Sport sa ulogom Olimpizma i Olimpijskog pokreta, teži postizanju univerzalnosti. Univerzalno razumijevanje zahtjeva više filozofski pristup nego možda političku platformu. Razmišljanje Pierre de Coubertina nije bilo samo fokusirano da kreiranje moderne sportske manifestacije.[2] Išao je u  svojim razmišljanjima mnogo šire, izvan prizme profesionalnog sporta, stvarajući obrazovni pokret vjerujući u harmoniju na više nivoa. Šta to znači?  Kad se kaže harmonija, misli se na sklad (podesnije riječ od harmonije) tijela, uma i ličnosti sa jedne strane i želje za miroljubivim i boljim svjetskim društvom sa druge strane.

Spoj sporta, kulture i obrazovanja definiše Olimpizam i moderni Olimpijski pokret. U tom smjeru, 2007. godine, osnovane se Mlade olimpijske igre (YOG)[3] sa ne samo sportskim, već i intenzivnim obrazovnim programom. Olimpijski pokret je na neki način asfaltirao i trasirao razvoj globalizacije, razvijajući univerzalne principe koji (teorijski) funkcionišu u procesu globalizacije. Služeći globalnom društvu, sport baštini mirni suživot različitih kultura  šireći univerzalne/kosmopolitske vrijednosti. Otac Olimpijskog pokreta, Pierre de Coubertin imao je težnju da proširi, tj. internacionalizuje pokret kako bi služio globalnom miru i uzajmnom uvažavanju bazirajući se na vještini (u sportu), prijateljstvu i poštovanju trasirajući principe Olimpizma: održivost, humanizam, unevrzalnost, solidarnost, veza sporta i obrazovanja i kulture, anti diskriminaciji.[4] Slični principi preovladavaju i u  globalizaciji (teorijski), brišući razlike i prevazilažeći nesporazume stvarajući univerzalne principe ponašanja.

Praktično, jedino je Olimpijski pokret imao uspjeha ali samo na prvi pogled, jer upravo nejednak tretman sportista iz pojedinih zemalja pokazao je krhost pozitivne ideje koja bi trebala voditi do linearne progresije (stvaranje vječnog mira i demokratskog poretka).[5]

Brojni skandali potresali su kako Olimpijski pokret tako i organizacioni odbor za organizovanje Igara. The Idependent[6] je pisao o zloupotrebi položaja Izvršnog odbora MOK-a u pribavljanju novčanih sredstava koja su predviđena kao akademske stipendije za saradnike MOK-a. Praksa su i nejednaki tretmani učesnika iz različitih država. Primjer je svakako, američki profesionalni sportisti (NBA i MBL) ranije nijesu testirani na korišćenje stimulativnih sredstava i veoma često su odsjedali izvan protokolarnog smještaja.[7] Samim tim dovode se u pitanje raniji postignuti rezultati i sama izuzetnost pojednih sportista kao i kredibilitet Međunarodnog Olimpijskog Komiteta.

Efekte na sistem i razvoj sporta, globalizacija je ostvarila kroz one koji kontrolišu finansiranje sporta sa tendecijom širenja uticaja putem tržišne ekspanzije i transnacionalnih organizacija. Ukrupnjavanjem uticaja kroz sport nastaje pogodan prostor za razvoj globalnog tržišta i kapitalističke ekspanzije. Porast je u direktnoj korelaciji sa interesom transnacionalnih organizacija što u konačnici utiče na strategiju razvoja pojedinog sporta a samim tim i orjentacije sa astetskog na herojsko-idolskog stanovišta. Tako da je komercijalizacija sporta osnov za potencijalnu monopolizaciju, stvarajući centre moći koji kreiraju cijene, brend, čak i sistem takmičenja. Ovo čini sport manje dostupnim za aktivnu participaciju a mnogo skupljim za pasivno učestvovanje.

http://www.vaseljenska.com/svet/rat-sad-i-rusije/
http://www.vaseljenska.com/svet/rat-sad-i-rusije/

U konstelaciji identifikacije populacije sa sportskim rezultatima, državne strukture alokacijom finansijskih sredstava podržavaju sportske organizacije stvarajaću neophodni trougao za unapređenje ne samo sistema sporta već ostvarivanja ideoloških ciljeva.[1] Promocijom ideologije, države i transnacionalne organizacije jačaju temeljne pozicije sporta u međunarodnim odnosima i politici kroz ekonomske benefite i sportska postignuća, čineći državne granice skoro nepostojećim. Kroz intenzivnu kulturnu razmjenu, sport je izuzetna komunikaciona platforma državnih, privrednih predstavnika a i samih učesnika. Globalne sportske manifestacije pokazuju da nacionalni interesi i ciljevi nadilaze postizanje razumijevanja među učesnicima, promociju mira ili prijateljstva. Superiornost velikih sila (SAD, RUS, KINA), ogleda se težnju i da na sportskim manifestacijama pokažu svoju nadmoć. Neizbježno sredstvo moći i superiornosti, mas mediji davali su novi oblik važnosti određenih sportskih nadmetanja ujedno promovišući ekspanziju i proizvode/usluge transnacionalnih kompanija. Na ovaj način ubrzava se proces umiranja malih kulturnih zajednica  stvarajući osnove za izgradnju potrošačke kulture.


[1] Devedestih godina prošlog vijeka, sportski sociolozi su posvetili veliku pažnju nacionalnom identitetu i sportu. Za one koji žele više da pročitaju o ovoj temi: Allison (2000, 2004); Bairner (2001, 2005); Bartoluci i Perasović (2008).

[1] http://www.websters-online-dictionary.com/definitions/globalization?cx=partner-pub-0939450753529744%3Av0qd01-tdlq&cof=FORID%3A9&ie=UTF-8&q=globalization&sa=Search#906 (preuzeto: 07. aprila 2012. godine)

[2] Coubertin, P. Why I Revived The Olympic Games. U: N, Muller, ed, Pierre de Coubertin 1863-1937- Olympism: Selected Writing. Lausanne: International Olympic Committee, str. 542-546. 1908. godine. Pogledati još i:  Youth Olympic Games: From Vision to Succes. ISSN: 1543-9518;

[4] Olimpijska Solidarnost. Međunarodni Olimpijski Komitet. Urednik Roger Jackson. ISBN 978-0-9687146-4-5. 2010. godina.

[5] Težnja Imanuel Kanta za vječnim suživotom i vječnim mirom sa republikanskim poretkom.

[6] The Idenpendent, od 09. januara 1999. godine.

[7] Selena Roberts, Olympics; In 2 pro Leagues. The New York Times. 28. februar 2001. godine.

Advertisements

2 thoughts on “Globalizacija i sport”

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s