Ovaj blog, je nastavak priče, koja je neophodna da se promoviše u cilju što objektivnijeg sagledanja pozicije teniskog sporta u Crnoj Gori.
Globalno posmatrajući, teniski sport doživljava renesansu. Nagradni fond vodećih turnira US OPEN i WIMBLEDON su u porastu u prosjeku od 30% u 2013. i 2014. godini. Komercijalizacija se pozitivno oslikava i sa povećanim brojem turnira niže kategorije (ITF futures) u regiji koji otvaraju mogućnost perspektivnim igračicama i igračima iz Crne Gore da do kraja sprovode svoj plan i program.
Sa druge strane, u Crnoj Gori je prisutan kontinuiran pad u kvalitetu rada sa najmlađima koji se prenio i na smanjeni broj kvalitetnih učesnika na domaćim takmičenjima. Takođe, primjetno je i da najbolji predstavnici bijelog sporta u Crnoj Gori ne nastupaju za naše selekcije (Danka Kovinić, Ana Veselinović), dok je Goran Tošić zbog nedobijanja crnogorskog pasoša iako je nastupao za Davis Cup tim, osvojio medalju na Mediteranskim igrama i veoma dobro predstavljao državu Crnu Goru, nastavio da se takmiči pod zastavom Republike Srbije. Na kraju ovog dijela, sadašnjem treneru Ane Ivanović, se na neuobičajan način savez “zahvalio” za nastupe za nacionalni tim i samim tim odrekao njegovih dokazanih kvaliteta u razvoju i popularizaciji teniskog sporta.
Uprava za mlade i sport je krenula sa aktivnostima u cilju skeniranja postojećeg stanja u sistemu sporta, a prilikom uvida u rad i funkcionisanje Teniskog saveza Crne Gore, konstatovano izvještajem je između ostalog i sljedeće:
“Do 11.02.2014. godine, kada je izvršena kontrola rada TSCG, nijesu bili donijeti akti saveza (Takmičarski pravilnik, Zdravstveni pravilnik, Registracioni pravilnik klubova i sportista, Pravilnik o izdavanju trenerskih licenci), koji su propisani Statutom TSCG. Radni tim nije imao uvid u odluke u formiranju organa saveza (Upravnog odbora, Nadzornog odbora i Disciplinske komisije) kao i odluke o formiranju stručnih komisija definisane statutom. Ne postoje ugovori sa sportistima u skladu sa čl. 20, Zakona o sportu. Ne postoji ugovor sa knjigovodstvenom agencijom „KAMIPO“, koja navodno obavlja knjigovodstvene usluge za račun saveza. Proces od pridruženog do punopravnog člana saveza, shodno čl. 23, Statuta TSCG, nije moguće sprovesti jer savez nema kapaciteta da licencira stručni kadar i po riječimaTehničkog sekretara saveza, nije organizovana niti jedna škola tenisa u saradnji sa kandidatom (klubom) za sticanje punopravnog članstva u TSCG”.
Na kraju, postavlja se logično pitanje, da li je sadašnja organizaciona struktura saveza, kadra da se uhvati u koštac sa izazovima na putu sređivanja stanja u teniskom sportu, da isprati rezultate naših najboljih predstavnika sa jedne i da promoviše stručnost u radu sa najmlađima sa druge strane?
2 thoughts on “Tenis u Crnoj Gori (drugi dio)”