Crna Gora nakon OI 2016 – Pouke iz Rija

Rio i pozicija MOK-a nakon 2024. godine

Otvaranje Ljetnjih olimpijskih igara pratili su bezbjednosni (organizovan kriminal), ekološki (opšta zagađenost, posebno dijela na kojima su se organizovala takmičenja u vodenim sportovima) i zdravstveni (zika virus) izazovi koji su doveli do obaranja tadašnje predsjednice Brazila, i uveli zemlju u stanje duboke političke krize i recesije. Najupečatljivija fotografija nivoa organizacije Igara u Brazilu jesu prazna sjedišta tokom većine sportskih događaja.

1
https://www.olympic.org/olympic-agenda-2020

Veliki dio odgovornosti snosi Međunarodni olimpijski komitet, koji je, kao rijetko koja kompanija, zaslijepljen enormnim profitom ostao bez adekvatne reakcije na eksploataciju radnika i preusmjeravanje državnih sredstava namijenjenih za zdravstvo i prosvjetu u budžet Igara. Konkretnije, MOK kroz model franšize prodaje domaćinstvo, pravo na emitovanje i sponzorske ugovore za Igre. Nadalje, MOK obavezuje grad-domaćina da sva finansijska prekoračenja pokrivaju poreski obveznici. Rio nije bio izuzetak. Primjeri poput devastacije sportske infrastrukture u Atini (OI 2004), relokacije više od milion ljudi u Pekingu (OI 2008) i optužbi za državno sponzorisani doping u Sočiju (OI 2014), uz manjak kandidatura za organizaciju ZOI i nedovoljno transparentan model dodjeljivanja organizacije Igara, sugerišu da MOK mora da promijeni model organizovanja manifestacija pod svojim okriljem.

Jedna od preporuka (Curt NickschCurt Nicksch) ide u pravcu da MOK napusti postojeći model i da samostalno preuzme odgovornost za organizaciju Ljetnjih/Zimskih igara uz stalnu i nekoliko privremenih (rezervnih) lokacija. U konačnici, ovaj model,  pored  maksimizacije profita, podrazumijeva podizanje nivoa odgovornosti za očuvanje olimpijskog imidža.

Međunarodni odnosi nikada nijesu bili dinamičniji, a politika svakako trasira i sportske tokove, na šta, između ostalog, upućuje problem na relaciji WADA – Ruska Federacija  od vremena eskalacije krize na istoku Ukrajine. Sa druge strane, brojne inicijative kroz forum „sport u službi razvoja i promocije mira“, te uključivanje sporta kao elementa „kažnjavanja“ država članica OUN (Rezolucija 757), pozicionarali su MOK kao izvanrednog igrača međunarodnih odnosa i otvorili mogućnost za nadogradnju postojećeg statusa u okviru OUN-a. Uz prethodno navedeno, a polazeći od strateškog dokumenta MOK-a Agenda 2020, stiče se utisak da je realnija opcija da u organizaciji manifestacije bude uključeno više lokacija, odnosno gradova-domaćina. Na taj način ne samo da se postiže finansijsko rasterećenje, već se stvaraju uslovi za ravnomjernu promociju sportova na programu OI i fundamentalnih vrijednosti- Olimpizma.

Američka (čitaj univerzitetska) izuzetnost

Što se rezultatskog dijela Igara tiče, vrijedno je napomenuti da je školski sport po drugi put zaredom odnio prevagu u odnosu na klupski. Sportisti iz SAD su dominirali, ali ono što je interesantnije jeste da  od 213 američkih sportista koji su osvojili medalju, njih 85% studira ili je studiralo i takmičilo se okviru NCAA sistema. Kako ovaj rezultat nije slučajnost, pokazuje da su SAD već sedamdesetih godina prošlog vijeka pristupili temeljnoj reorganizaciji sporta, i to na način što su:

  • depolitizovali sportsko-upravljačku strukturu;
  • profesionalizovali administrativno-ekspertski kadar;
  • uključili relevantne vaspitno-obrazovne, zdravstvene i naučno-istraživačke institucije u proces zaokruživanja sistema sporta;
  • razgraničili profesionalni (privredna djelatnost i tržišno orijentisan, a ne smije biti predmet državne pomoći-sufinansiranja) i amaterski sport (u kojem je poželjna državna podrška).

Posebno od ovoga, promjenama su u nivou sportskih struktura i procesa donošenja odluka direktno uključili sportiste i sportske radnike, bez kojih nije moguće donositi odluke od značaja za razvoj sporta (pogledati Title IX i Ted Stevens Olympic and Amateur Act).

Alternativni pogled na osvajače medalja i „SPARC“ strategija Novog Zelanda

Kada se uzme u obzir veličina zemlje, broj stanovnika i samim tim baza sportista, Grenada zauzima prvo mjesto sa jednom medaljom. U prvih deset zemalja, imamo Hrvatsku, Sloveniju, Mađarsku i Kosovo* iz regiona. Kada se ovim podacima pridruži BDP, analiza pokazuje da su u prve tri zemlje, pored Grenade, Tajvan i Jamajka. Iz regiona Srbija zauzima desetu poziciju.

Od gore pomenutih zemalja, vrijedno je istaći primjer Novog Zelanda – zemlje sa manje od pet miliona stanovnika, što se u relevantnoj literaturi smatra „malom“ zemljom. Vrijedno je napomenuti da je glavnina finansijskih sredstava usmjerena na masovni (rekreativni i školski) sport, imajući u vidu njegov društveni, vaspitno-obrazovni i zdravstveni značaj. Pored prilično neoliberalnog ekonomskog koncepta koji je prihvaćen, država – javna uprava je direktno uključena u stvaranje neophodnih uslova za razvoj vrhunskog sporta kroz program „SPARC“, i to sa fokusom na „pametno“ ulaganje, tj. na ulaganje u one grane sporta koje su globalno prepoznate, a za koje je već uspostavljena određena baza/tradicija. Pristupilo se analizi organizacione strukture krovnih sportskih organizacija (saveza) i nivoa stručne osposobljenosti sportskih radnika. Pristupom SSI (small-smart-innovative) donešena je odluka o prioritetnim sportovima kao i mjerama/aktivnostima koje je neophodno sprovesti.

Profesionalizacija administrativno-ekspertskog kadra i usavršavanje sportskih radnika bili su prvi zadaci na putu realizacije „SPARC“ strategije, uz primjenu preporuka o dobrom rukovođenju po uzoru na aktivnosti Australijanskog sportskog savjeta (ASC) za saveze u pogledu ograničavanja broja reizbora, depolitizacije, javnosti u finansijskom poslovanju i uključivanju svih činilaca sporta u proces donošenja odluka. Ono što je posebno značajno jeste činjenica da je pomenuti pristup približio i otvorio sportski pokret za cijelo građanstvo, te je na taj način dodatno osnažio nacionalni/državni identitet.

Crna Gora nakon RIO 2016

Kao što se i očekivalo, nakon sticanja nezavisnosti koje je izazvalo bujicu pozitivnih emocija, i uz iskustva i znanje jugoslovenske škole sporta, ostvarena su izvanredna sportska postignuća. No, složena ekonomska situacija i nedostatak uokvirenog sistema, vrlo brzo su počeli ozbiljno da ugrožavaju razvoj ove oblasti od javnog interesa.

2

Nesporno je da crnogorskim sportistkinjama i sportistima idu sve pohvale za nastup u Riu, posebno u dijelu zalaganja, odnosa i fer pleja. Problem leži u sistemu koji je neophodno osavremeniti. Od sticanja nezavisnosti, nadležnosti za razvoj takmičarskog sporta, kao što je stručno osposobljavanje (licenciranje trenera), prenijeti su na saveze, a nadležnost za kategorizaciju sportova i sportista (nedostaje i saveza) povjerena je Crnogorskom olimpijskom komitetu. Kako strateškim dokumentom Vlade Crne Gore „NPRS“ nijesu definisani prioriteti, nije razgraničen profesionalni od amaterskog sporta, niti je stvoren jasan, i za međunarodne prilike jedinstven model finansiranja, tako je onemogućena osnovna misija javne uprave kad je u pitanju razvoj sporta. Aktivnosti javne uprave su svedene na puko registrovanje sportskih subjekata i dodjelu sredstava. Važno je napomenuti da je javna uprava od sticanja nezavisnosti veoma izdašna u pogledu finansijske podrške sportu, ali, s druge strane, samom sportskom pokretu nedostaje kako analiza tako i strategija kako treba razvijati pojedinu granu sporta. Takođe, nije jasno na koji način su inkorporirani temeljni dokumenti međunarodnog sportskog pokreta – Olimpijska povelja, Etički kodeks MOK-a, WADA kodeks, BUP principi dobrog rukovođenja, ASOIF preporuke, te statut CAS-a.

Domaćin Igara XXXII Olimpijade će se znati na 130. zasijedanju kongresa MOK-a. Najozbiljniji kandidati su Pariz i Los Anđeles. Vodeći se naprijed iznijetim, pred crnogorskim sportom je veliki izazov pripremiti se za Igre 2024. godine. U tom smislu, strategiju razvoja sporta u Crnoj Gori neophodno je sačiniti za period 2016-2024 kako je to jedini razuman rok za realizaciju prijeko potrebnih aktivnosti/mjera. Konkretno, neophodno je:

  • izraditi organizacionu shemu, postavljajući jasne odgovornosti za činioce u strukturi sporta (Uprava, lokalne samouprave, COK…), ali pokazati i nivo centralizacije, tj. nivo intervencionizma javnih vlasti u sistemu sporta;
  • inkorporirati Dijagnostički centar (centar za zdravstvenu zaštitu sportista) i Centar za stručno osposobljavanje kadrova u sportu (u sadejstvu sa nadležnim visokoškolskim i zdravstvenim institucijama) koji predstavljaju karike koje nedostaju sistemu sporta Crne Gore, a nezaobilazan su činilac svih savremenih sistema;
  • primijeniti standarde zemalja članica EU u pogledu finansiranja sporta – usmjerenje na bazični sport;
  • razgraničiti profesionalni i amaterski sport;
  • definisati prioritete sporta u Crnoj Gori i pristupiti kategorizaciji sportista, sportova i saveza;
  • depolitizovati rukovodstvenu strukturu sportskih organizacija vodeći se najvišim standardima dobrog rukovođenja i međunarodno obavezujućim normama;
  • ograničiti na maksimum jedan uzastopni reizbor donosioca odluka;
  • kako su pomenuti nosioci sporta ujedno naši najbolji ambasadori, potrebno je uključiti sportiste i sportske radnike u proces donošenja odluka unutar sportskih organizacija;
  • obavezati sportski pokret na punu primjenu principa dobrog rukovođenja na osnovu preporuka Evropske unije, Savjeta Evrope, OECD i MOK-a.

Na kraju, osvrnuo bih se na komentare pojedinih predstavnika domaćih medija. Primjetne su bile negativne konotacije o „Crnogorcima“ koji nastupaju za druge države, pritom se isti nijesu zapitali koji su razlozi zbog kojih pomenuti nastupaju za druge države, a nijesu samo finansijske prirode. Takođe, ne pominju se sportistkinje i sportisti koji nijesu Crnogorci (po rođenju) a igraju za Crnu Goru.

Slavljenje-priznavanje jednih i drugih bio bi građanski iskorak našeg društva. No, model „sportskog“ državljanstva nije novost u svijetu. Singapur i Katar su institucionalizovali sistem identifikacije talentovanih sportista koji mogu nastupati za njihove države, ali to svakako nije dobar put za Crnu Goru, uzimajući u obzir kulturno i sportsko nasljeđe, ne gubeći iz vida da je ostalo još mnogo posla na putu da se izgradi savremeno crnogorsko društvo.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s