Gdje su sportisti?

U posljednje vrijeme se mnogo pričalo, a neprimjereno malo toga reklo. Sportisti, iako prepoznati kao subjekti u sistemu sporta, nijesu adekvatno institucionalno zastupljeni u procesu donošenja odluka. Isti su samo objekt, i u shvatanju donosilaca odluka su ili predmet sticanja profita ili trošak. Koliko su isti ranjivi ukazuje podatak da 0.1% sportista globalno nakon sportske karijere imaju finansijsku nezavisnost (sigurnost). Ovim dolazimo do veoma važnog pitanja- da li postoji mehanizam koji sportistima u Crnoj Gori omogućava tranziciju nakon završetka takmičarske karijere? Koliko smo daleko od potvrdnog odgovora, iznijeću u nastavku.

1

Brojni su faktori koji utiču ili determinišu put do postizanja vrhunskog sportskog postignuća. U klasifikaciji istih, polazi se od zaokuruženosti sistema i strateškog određenja u oblasti sporta. Sljedstveno tome, u neposrednom okruženju procjenjuju se genetske osobine sportiste i njegove porodice (faktor na koji se ne može uticati) i nivo kvaliteta stručnog rada (faktor na koji se može uticati). Drugo, kvalitet i primjenljivost propisa u oblasti sporta (zakon-strategija-plan aktivnosti) uz adekvatna kadrovska rješenja na središnjem nivou reflektiju potrebe u sportu jedne i društveno-ekonomsku realnost s druge strane. S prethodnim u vezi, sistem identifikacije talenata, sistem stručnog osposobljavanja/usavršavanja kadrova u sportu, primjena naučno-istraživačke djelatnosti (posebno dijagnostike u sportu) i jasno strukturisani model finansiranja sporta čine preduslove za razvoj takmičarskog sporta. U ovom momentu, uz neadekvatno definisane akedemske/stručne kompetencije i nivoe licenciranja za trenere/sportske instruktore, sistem sporta u Crnoj Gori ne primjenjuje niti jedan od prethodno navedenih preduslova za razvoj takmičarskog sporta. Pored neadekvatnog stručnog kadra, posebno zabrinjavajuće je izostanak Centra za dijagnostiku i zdrastvenu zaštitu, bez kojeg je planiranje trenažnog procesa i kontrole zdravstvenog stanja sportista nezamislivo. Republika Albanija od 2012. godine, posjeduje sličan centar.

 

No vratimo se konkretnom izazovu. Sportska karijera se može definisati kao djelatnost u kojoj je angažovona osoba, radi dostizanja vrhunca u sportskim performansama. Tu djelatnost karakterišu faze inicijacije, razvoja i usavršavanje tehničko-taktičkih zahtjeva određene grane sporta, uz faze tranzicije. U okviru tranzicija, razlikujemo normativni/predvidivi (od juniora do seniora ili karijera nakon sporta) i neplanirani prelaz (neuspjeh, povreda). U zavisnosti od grane sporta, specijalizacija počinje oko dvanaeste godine. U tom periodu je neophodno osmisliti mehanizam ili dualni sistem sazrijevanja/stasavanja sportiste. Navedeni mehanizam pretpostavlja proces od 15-20 godina usklađivanja akademskih i profesionalnih obaveza, sa ciljem da nakon karijere u sportu, sportista bude osposobljen da se ostvari u drugim sferama života. Kako se radi o fluidnoj oblasti (politika sporta-obrazovanja-zapošljavanja), centralna uloga je predviđena za organe javne uprave nadležne za oblast obrazovanja i sporta, da predvide mehanizam adekvatnim propisom i neophodne materijalno-tehničke uslove za sprovođenje istoga. Valja primijetiti da u tom procesu nijesu sami- sportski pokret je neizostavan činilac za realizaciju sportske strategije, posebno nacionalni olimpijski komiteti kroz program ”Adecco” i Međunarodni olimpijski komitet. Od primjene ovakvog ili sličnog sistema, Crna Gora je u najboljem slučaju daleko četiri godine. Kako je očegledno da sportista u Crnoj Gori, nakon sportske karijere najčešće postaje socijalni problem, hajde da vidimo kakvi su mehanizmi trenutno dostupni za zaštitu svojih prava i nesmetano bavljenje sportom.

 

 

U suprotnosti sa pozitivnim propisima koja su bazirana na jasnom razgraničavanju profesionalnog kao privredne djelatnosti od amaterskog sporta (pogledati Odluku Evropskog suda pravde C-36/74 iz 1974. godine), postojeći propisi u Crnoj Gori ne definišu jasno radno-pravni status sportista. U praksi se gotovo pokazalo da nema sportiste sa profesionalnim ugovorima (savezima su dostupni samo registracioni ugovori- podatak iz Izvještaja Međuresorskog radnog tima Uprave za mlade i sport iz 2014. godine). Zakonodavac je predvidio obavezu da sportski pokret vodi računa o kategorisanim sportistima, ali kontrolni mehanizam je volšebno prenijet na Upravu za inspekcijske poslove sa samo jednim Inspektorom za sport (podatak iz 2015. godine). Dalje, veliki broj krovnih sportskih organizacija- saveza, postavlja se poput turističke organizacije naplaćujući roditeljima čija su djeca reprezentativci (!) put i troškove boravka na zvaničnim međunarodnim takmičenjima. Tako se ne gradi kult reprezentacije. Država obezbjeđuje dovoljno sredstava za razvoj sporta, sportske subjekte među kojima su i sportisti, ali način raspodjele i kontrola sprovođenja programa morala bi biti u rukama struke. Za rješavanje sporova, zakonodavac je predvidio osnivanje arbitraže, kako na nivou saveza tako i pri Crnogorskom olimpijskom komitetu. Takođe, savez može prenijeti rješavanje sporova Arbitraži Crnogorskog olimpijskog komiteta. No u praksi, rješavanje sporova se pokazalo kao dug i nezahvalan postupak, jer načela nepristrasnosti ili efikasnosti (na kojima se bazira Arbitražni sportski sud u Lozani- međunarodni krovni autoritet za rješavanje sporova) se ne primjenjuju, na šta ukazuje i nedavni spor u Teniskom savezu Crne Gore. Naime od momenta nastanka spora proteklo skoro godinu dana do rješavanja istoga, iako se radi o sporu koji je po svojoj prirodi zahtijevao brzo razrješenje.

 

Zašto sve ovo govorim? Iz svega navedenog, više je nego jasno da su sportisti i njihove porodice većinski prepušteni sebi. Rezultat koji postignu se nerijetko zloupotrebljava, dok neuspjeh ostaje na plećima sportista i njihovih porodica. Sportisti se ne ”bahate”, nego se kreću u datom okviru. Najblaže rečeno, cinično je sportiste optuživati za bilo šta, a pritom skrivati sopstvenu nesposobnost, neznanje ili korumpiranost. Onome ko nije sposoban, nema sportski princip ili dovoljno znanja, nije mjesto u sistemu sporta. Na koncu, u postojećoj konstelaciji sportisti su sredstvo, a ne cilj.

 

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s